Četvorogodišnja totalna ZABRANA ribolova na mekousnu i glavaticu na Gornjoj Neretvi !

KONAČNO ! Staro-novo udruženje sportskih ribolovaca iz Konjica, sa svojim novim, mladim i školovanim kadrovima odlučili su staviti mekousnu i glavaticu, dvije neretvanske endemske pastrmke na rubu nestanka, pod četvorogodišnju totalnu zabranu ulova. Zabrana obuhvata sve vode u slivu Neretve koje su u brizi konjičkog udruženja.

 

 

Dobar dodatak ovoj zabrani je i ohrabrivanje ribolovaca na neograničen izlov smuđa, bjelice i babuške – sve osim mreža i dinamita, naravno. Ovo, na žalost, još uvijek nije mjera jer nema niti studija niti organizirane borbe protiv ovih korov-riba (pest ribe) ali je dobar znak, ljudi koji paze na najljepšu vodu balkana i Evrope su svjesni ovog problema pa je moguće očekivati konkretnije mjere u doglednoj budućnosti. Šta još dodati – ako bude efekta, a mora ga biti, možda se ova zabrana može i produžiti, bar kada je u pitanju glavatica. Važno je istači da ove dvije ribe nemaju istu populacijsku dinamiku, vrijeme sazrijevanja, itd. Mužijak glavatice sazrijeva u trečoj godini a ženka u četvrtoj godini života, mrijesti se u novembru i decembru. Mekousna se mrijesti u prolječe, glavatica je visoko migratorna vrsta i u vrijeme mrijesta migrira uzvodno, mekousna pastrmka iako ima areale za mrijest nije migratorna a sklona je životu u manjim jatima, ishrana je različita kao i habitat.

Sve u svemu dugogodišnja zabrana je prvi korak ka spašavnju te je za očekivati još unapređenja u programima i projektima zaštite – zašto ne i produženje zabrane za obe vrste a prije svega za glavaticu (na pamet mi pada petogodišnja zabrana lova na unsku mladicu početkom ‘80-tih koja je produžavana po potrebi u odnosu na pojedina područja i lokalne karakteristike i stanje).

Uz to je važno vidjeti kuda ide projekat Centar za ribarstvo Boračko jezero, kakva je namjera ljudi koji stoje iza tog projekta, odnosno da li žele da se bave mesarskim biznisom ili žele da se centar etablira kao naučna ustanova čija bi jedina svrha i smisao bili istraživački rad, spašavanje ugroženih neretvanskih endema, te briga za njihovu zaštitu, očuvanje i obnavljanje populacije na cijelom slivu Neretve. Nadajmo se i očekujmo ovo drugo ali ne dozvolimo da nas iznenadi nemar ili poduzetni sitnosopstvenički duh bosanskog “biznismena”.

Ovo su prvi koraci na dugom putu, koji su sa velikim uspjehom prošli i slovenački ribari i ihtiolozi spašavajuči Soču i njenu glavaticu (sošku pastrmku), a koji nema alternative u oporavku Neretve i populacija neretvanskih endemskih pastrmki. Veliki je posao pred entuzijastima iz Konjica koji ovaj zadatak žele obaviti iz ljubavi prema neponovljivoj zelenookoj ljepotici koja uljepšava njihove živote, njihov grad i cijelu Bosnu i Hercegovinu.

 

Udruženje sportskih ribolovaca Konjic